Olimpijski sportovi su oni sportovi koji su bili ili će potvrdeno biti zastupljeni na Olimpijskim igrama odnosno oni za koje se dodjeljuju medalje na istim. Trenutno 35[1] sportova ima status olimpijskih športova. Na posljednjim zimskim i ljetnim olimpijskim igrama bilo je zastupljeno ukupno 33 športa, a dva nova športa pridodana su za sljedeće ljetne Olimpijske igre

Svaki olimpijski šport predstavlja njegova krovna medunarodna sportska organizacija (savez ili tijelo), npr. FIFA – nogomet, IHF – rukomet, itd. sportovi su podijeljeni u discipline, a medalje se na Igrama dodjeljuju za svaki pojedini športski događaj, kojih za svaku disciplinu može biti nekoliko. Klasifikacija športova na OI donekle se razlikuje od uobičajene podjele športova. Neki športovi su po nazivlju Olimpijskog pokreta odnosno Međunarodnog Olimpijskog odbora (MOO) samo športske discipline, zato što su na svjetskoj razini organizirani od strane istog krovnog međunarodnog športskog tijela>

Pored redovnih olimpijskih sportova postoje t.zv. 'ispusteni' sportovi i demonstrativni sportovi. Ispusteni sportovi su oni koji su bili u programu nekih od prijašnjig Igara kao redovni, ali su kasnije izostavljeni bilo zbog manjka popularnosti ili nepostojanja odgovarajućeg krovnog međunarodnog športskog regulatornog tijela. Streličarstvo i tenis su primjeri športova koji su bili u programu ranih OI, zatim ispušteni i kasnije opet vraćeni u natjecanje. Demonstrativni športovi se često uključuju u program, najčešće zbog promicanja nekog od lokalno zastupljenih športova u zemlji domaćinu Igara ili zbog promocije i populariziranja nekog od športova. Neki od demonstrativnih športova bili su naknadno uspješno dodani i kao redovni, kao bejzbol i curling.

Sportom se covjek moze baviti rekreacijski, amaterski i profesionalno, a dijele se na samostalne (pojedinacne) i ekipne (skupne). Ekipnim sportovima pribrajaju se svi oni u kojima se do ostvarenja cilja (pobjede) dolazi djelovanjem u skupini (ekipi, timu), po propisanim i utvrđenim pravilima. U samostalnim (pojedinačnim) sportovima pojedinac se sam zalaže za svoje uspjehe. Neki sportovi mogu se izvoditi pojedinačno ili skupno, te u parovima. Svaki sport može biti natjecateljskoga ili slobodnoga karaktera (pr. planinarenje), ovisno o načinu izvođenja.

Nekad je oznacavala svaku igru i zabavu. Danas podrazumijeva različite motoričke aktivnosti promijenjivih obilježja i inteziteta u kojima na propisane načine dolazi do punoga izražaja sportaševih sposobnosti, osobina i znanja u treningu i natjecanju.

U grupne (zajedničke) sportove spadaju svi sportovi koji se izvode grupno, gdje najveće mjesto zauzimaju sportske igre, kao na primjer nogomet (ili fudbal), košarka, rukomet, odbojka, hokej, ragbi, kriket itd., ali tu također spadaju i sportovi kao što su splavarenje, povlačenje konopca. Kao i neki borbeni sportovi kao naprimjer: karate, džudo itd.

U samostalne (pojedinacne) sportove spadaju sportovi gdje se pojedinac sam zalaže za svoje uspjehe. U pojedinačne sportove spadaju šah, karate (u nekim slučajevima),kick box, džudo, atletika, atletska gimnastika, gimnastika, plivanje, fitnes itd. Neki sportovi mogu se izvoditi pojedinačno ili grupno, tacnije u parovima. Tu spadaju tenis, umjetničko klizanje i skokovi u vodu. Sport može biti takmičarskog ili slobodnog karaktera. Takmicarski karakter oznacava samostalno nastupanje sportiste na takmičenjima u želji za postizanjem vrhunskih rezultata. Slobodni (amaterski) karakter se odnosi na bavljenje sportom iz sebi poznatih razloga, koji su najčešće zdravstveni budući da je bavljenje sportom odlično za fizički razvoj i zdravlje.

Pocetci sportskih natjecanja sezu u doba prapovijesti. Prednost onih koji su bolje trčali, skakali, bacali, plivali, gađali itd. bila je neosporna, pa su se zato te djelatnosti vježbale kao sastavni dio borbe za održanje i vojno obrazovanje. Proces djelomičnog izdvajanja igara od tih izravno praktičnih ciljeva i njihovo pretvaranje u zasebni, često ritualni aspekt života zajednice, trajao je tisućljećima. S razvojem civilizacije u igrama su se pojavili i posebni predmeti kao lopte, batovi, štapovi, kugle, ploče itd., a natjecanja su se održavala na posebno izgrađenim prostorima (igralištima, borilištima). Najstariji spomenici o sportu pronadeni su na otoku Kreti, gdje su početkom XX. st. otkrivena igrališta, odn. borilišta s gledalištem iz razdoblja kretske (minojske) kulture (razvijala se približno od 2600. do 1100. pr. Kr.); osobito popularne na Kreti su bile igre s bikovima. U staroj Sparti sportske su aktivnosti imale potpuno vojni karakter. Pod državnom skrbi pitomci su provodili dane vježbajući trčanje, skakanje, bacanje, hrvanje i sl. u surovim životnim uvjetima. Odgoj u Ateni bio je bogatiji i raznovrsniji od onoga u Sparti. Mladež je pohađala palestru, gdje su se mladići tjelesno odgajali; poslije je palestra postala sastavni dio gimnazija. U V. st. pr. Kr. u Ateni su postojala dva velika gimnazija, gdje su dva osnovna oblika športskog odgoja bile gimnastika i agonistika; prva je za cilj imala usavršavanje ličnosti i vojni odgoj, a druga postizanje što boljih rezultata. Stari su se Grci bavili trčanjem na kraćim i dužim stazama, od bacačkih disciplina poznavali su disk i koplje, a od skokova su razvijali skok u dalj s bučicama. Cijenili su hrvanje i boks, a uveli su i pankration, što je bila kombinacija jednog i drugog. Natjecali su se i u pentatlonu (petoboj: trčanje, skakanje, bacanje diska i koplja te hrvanje). Boksači su imali na rukama kožnato remenje s metalnim ispupčenjima. Grci su voljeli natjecanja koja su postala sastavni dio plemenskih i vjerskih svečanosti (→ olimpijske igre). O tom svjedoče mnogobrojne sačuvane skulpture koje prikazuju antičke atlete (npr. brončani kip pronađen u moru pokraj Lošinja – tzv. hrvatski Apoksiomen)

Rimljani su bili pod utjecajem Helena i u pogledu tjelesnog odgoja. Međutim, u carskom Rimu tjelesni odgoj i natjecanja ulazili su sve više u dekadenciju, koja je napokon dobila svoje karakteristično obilježje u spektakularnim priredbama za plebs pod devizom panem et circenses (latinski: kruha i igara). Uz vojni odgoj omiljen je bio i lov, pa plivanje u javnim kupalištima (thermae) i u plivalištima. Rimljani su poznavali različite vrste loptanja. Atletska natjecanja nisu bila popularna kao u Grčkoj, ali su cirkuske i gladijatorske igre bile vrlo raširene i posjećivane. U početku su mnoge igre bile usko vezane za vjerske svečanosti, a poslije su to bile i samostalne priredbe. Gladijatorske borbe bile su borbe između gladijatorâ na život i smrt (latinski gladiator: borac mačem) ili pak između gladijatora i divljih zvijeri.